SVETSKI DAN KNJIGE – 23.april
U svetu se mnogo više čitaju knjige nego kod nas. Zapravo čita se tzv.lagana literatura, zabavna, naučna fantastika, poučna uglavnom motivacione tehnike kako uspeti u životu, autogeni trening, dijete.
Nekada su najviše bili prodavani kuvari i rečnici. Danas se oni mogu naći na Internetu, na youtube ali pravi doživljaj, čitanja knjige je nešto drugo. Navikla sam se na e-book i to mi baš prija, ne moram da okrećem stranice, mada je lep osećaj kada pred spavanje čitaš papirno izdanje.
Evo nekih interesantnih pikanterija iz moje Trilogije “Tajna Šantili čipke” 1.Ljubav sa mirisom gardenije 2.Pun Mesec nad Rijom i 3.Putevima prošlosti
Radnja se dešava na relaciji Lisabon-Pariz-Rio de Žaneiro- London
Ljubavna priča u doba Napoleonove invazije na Portugal. Rat se proširio na Španiju,jedini rat koji je Francuska vodila trajao je od kraja 1807. do 1813.godne. O tome se ne uči u školi, interesantno ne može se videti ni u serijama ni na filmu jer je u tom periodu Napoleon bio okupiran Evropom tj. Austrijom i Rusijom i bitke vođene u to vreme kod Vagrama, Lajpciga, pohod na Rusiju daleko atraktivniji za filmsku produkciju nego klanica na Pirinejskom poluostrvu. Napoleon je izgubio rat u Portugalu i Španiji i u svojim memoarima spoimnje portugalskog princa Don Žoao-a budućeg kralja Don Žoao VI kao nekog ko ga je jedini nadmudrio jer je premestio dvor u Brazil. Francuske trupe su ušle u Lisabon ali nisu imale koga da smene. Španski kralj, kraljica i prestolonaslednik bili su njegovi taoci u Francuskoj, doduše u velelepnim dvorcima ali ipak taoci. Na španski presto postavio je svog brata Žozefa kome je šestogodišnje upravljanje Španijom bila noćna mora, stalno je slao pisma Napoleonu da ga povuče u Francusku jer nije uspevao da vlada situacijom. Englezi su došli kao pomoć Portugalu i osnovali britansko-portugalsku vojsku i zahvaljujući učešću na španskom ratištu ser Artur Velesli je dobio titulu vojvoda od Velingtona. Mnogo je poznatija njegova uloga u bici kod Vaterloa u kojoj je porazio Napoleona čime je definitivno prestala njegova vladavina Francuskom.
Da bih našla podatke za ovu trilogiju pročitala sam nekoliko desetina hiljada stranica, i pronašla neverovatno interesantne podake koji se spominju u trilogiji jer su isuviše intrigantni da bih ih izostavila, iako je u stvari trilogija- roman, faktički saga o portugalskoj plemićkoj porodici a poenta je na ljubavnoj priči Manuele i Eduarda.
Evo nekih interesantnih podataka-
Prva knjiga – Ljubav sa mirisom gardenije
Spominju se događaji pre početka romana,u vidu sećanja majke glavne junakinje Manule koja je i sam mladost provela u Parizu gde je i upoznala grofa Palmeira.Cela porodica je došla na Napoleonovo krunisanje 1804.godina, kada se Manuela i Eduardo upoznaju.
Napoleon je samo dva dana nakon venčanja sa Žozefinom 1796. krenuo u pohod na Italiju.Svaki dan joj je pisao pisma i očekivao da mu se ona pridruži, što je nakon njegovog upornog slanja ljubavnih pisama i učinila ali uz uslov da na put krene i njen ljubavnik Ipolit Šarl, deset godina mlađi od nje, o kome naravno Napoleon ništa nije znao, a ona se potrudila da on bude deo vojske koja učestvuje u pohodu. Ona je tokom boravka u Italiji dočekivana sa najvišim počastima jer kako je Napoleon osvajao grad po grad i pravio na severu Italije, marionetske države, boreći se protiv Austrijanaca što mu je i pošlo za rukom, da ih protera sa tog područja, tako se italijansko plemstvo brže bolje priklonilo novonastaloj situaciji i održavani su balovi i prijemi na kojima je ona briljirala. Žozefina je međutim slala pisma u Pariz prijateljicama da se smrtno dosađuje iako su se smestili u tek završenoj raskošnoj Serbeloni palati u okviru koje neke prostorije nose naziv po Napoleonu pa čak i po njenom sinu iz prvog braka Eženu Boarneu koga je Napoleon usvojio kao sina s obzirom da je njihov otac Aleksandar Boarne pogubljen za vreme perioda Terora pod vlašću Robespjera 1794.
Žozefina je pisala prijteljicama da joj nedostaju njeni salonski razgovori i prijemi u Luksemburškoj palati a na osnovu njenog ponašanja niko u Milanu nije mogao da pretpostavi da se ona dosađuje.
Serbeloni palata u Milanu
Kod sledećeg Napoleonovog značajnoj phoda na Egipat godinu i po dana kasnije, on je želeo da i Žozefina krene sa njm jer su mnogi vojnici poveli svoje žene od kojih su se neke ukrcale u vojničkoj uniformi. Napoleon je bio prijatno iznenađen kada je ugledao u parku Kaira mnogobrojne lepe i otmeno obučene Francuskinje među kojima je pažnju privukla Polina Furas koja je krenula na pohod sa suprugom. Oboje su bili mladii tek stupili u brak. Napoleon je njega poslao natrag u Francusku ali su Englezi shvativši o čemu se radi, vratili ga u Egipat u pravi čas da uhvati na delu suprugu i Nepoleona. Usledio je razvod ali Žozefina nije došla u Egipat. Pre polaska ekpedicije iz Tulona, Napoleon ju je odveo da joj pokaže grad koji je oslobodio od Engleza nekoliko godina ranije na osnovu čega je dobio titulu generala i očekivao je da će mu se ona pridružiti, mada je, videviši da mnogobrojni engleski brodovi krstare Mediteranom ipak odustao od tog plana u strahu za njenu bezbednost. Kada se vratio u Pariz bio je spreman da se od nje razvede jer su do njega došle vesti o njenoj preljubi upravo sa istim Ipolitom Šarlom ali ona ga je ipak ubedila da joj oprosti, plaćući pred vratima njegove sobe celu noć.
Žozefina i Ipolit Šarl su u Italiji napravili veliki posao sa ugovaračima ratne opreme i ona je pokazala da ima smisla za biznis o čemu Napoleon jedva da je i znao nešto. On je trošio enormne sume na njenu garderobu i nakit i ona je svaki dan oblačila drugu haljinu. Iz njenih prostorija nisu izbijale krojačice.On je bio nezadovoljan njenim raspništvom ali je uredno plaćao njene dugove.
Druga knjiga – Pun Mesec nad Rijom
Došavši u Rio posle dva meseca veoma napornog puta preko Atlantika, kraljevska porodica jedva da je imala gde da se smesti. Paco Rojal, za brazilske uslove velelepna zgrada je u stvari bila jedno poveće zdanje koje su navrat-nanos proširivali u delu za poslugu, kočije i konje i posle ko zna koliko godina princ regent Don Žoao i njegova supruga Karlota Žoakina su boravili na istom spratu. Oni su već nekoliko godina živeli odvojeno, on u dvorcu Ažuda ili Mafri a ona u Kueležu u Sintri. Vrlo brzo dona Karloga Žoakina je kupila kuću u zalivu Botafogo pa čak sa pratnjom išla i na kupanje dok je on, plašeći se vode a pateći od ekcema ipak morao da pristane da ga okupaju, tako što su ga stavili u bure i zatim ga tako spustili u more. Relativno brzo nakon dolaska prešli su u zgradu 6 km udaljenu od centra Rija koja je sada Nacionalni muzej u delu Rija Sao Kristovao- vila se zove Boa Vista u blizini stadiona Marakana.
Rio je bio najveća pijaca robova u Južnoj Americi a pristanište je bilo zakrčeno robom koju su Englezi non-stop donosili i iskrcavali iz brodova kojima je zbog Kontinentalne blokade koju je Napoleon nametnuo samo Englezima, bili prenatrpani robom sa Dalekog Istoka. U Riju su se mogle kupiti sličuge poslate iz Engleske kao i engleski vuneni štofovi iz tek otvorene fabrike štofova u Mančesteru ali nisu imale kupce jer je klima bila takva da ih niko nije kupovao. Princ regent Don Žoao je brže-bolje podelio titule lokalnom dobrostojećem stanovništvu zauzvrat očekujući da oni ulažu novac u novootovrene fakultete, banke, osiguravajuća društva i ono što je on posebno voleo- Botaničku baštu.Plemstvo koje je pobeglo pred francuskom invazijom iz Lisabona bilo je nezadovojno posmatrajući skorojevićsko plemstvo kako se šepuri po Riju ali su se svi vrlo brzo snašli u tim veoma čudnim okolnostima i za Brazilce i za Portugalce.
Treća knjiga – Putevima prošlosti
Dolazak Manuele Palmeiro, operske pevačice koja je uspela da izgradi karijeru započetu u Parizu, sada u Riju, na gostovanju u Londonu izazvalo je veliko oduševljenje engleskog plemstva. Sve što je imalo veze sa Brazlom za njih je bila čista egzotika i priče iz prve ruke kako je tamo gde su hrlili mnogi engleski trgovci za njih su bile posebno interesantne. Englezi su rado prihvatili francusko plemstvo koje je pobeglo u toko revolucije i imali su svoje kvartove u Londonu, veoma lep prijem i bili su takođe dobrodošli u svako društvo jer su priče iz Pariza budile znatiželju kod Engleza koji su i sami i pre revolucije i tokom burnih događaja, voleli da posećuju Pariz radi zabave. Njihovo poštovanje prema francuskom plemstvu nije bilo ništa manje zbog činjenice da je Napoleon uporno planirao upad u Englesku i osnovao vojnički kamp u Bulonj sur Mer- najistaknutijem mestu na Lamanšu, najbližem Engleskoj gde je boravilo oko 150.000 vojnika spremno da krene na pohod na Englesku na preko 2500 raznih plovila. Napoleon je morao da odustane od planirane ekspedicije zbog Austrije koja je Francuskoj objavila rat, zbog rata na Pirinejskom poluostrvu i povukao vojsku ka srednjoj Evropii Rusiji. Na kraju, bio je poražen od svoj najljućeg neprijatelja Engleza, kako u toku Peninsular war- poluostvrskom ratu ( Portugal i Španija) tako i na Vaterlou 1815.godine i oni su ga svojim brodom poslali na ostrvo Sv. Jelenu na samom jugu Atlantika relativno blizu afričke obale.