Jedan drugi peti oktobar – 1795.-Napoleonov uspon

Od 5.oktobra 1799. kreće  uspon Napoleona Bonaprte
Jedan drugi peti oktobar a posledice slične- bespravno bogaćenje novokomponovane “elite”
Petog oktobra 1795.godine, čitavih šest godina nakon izbijanja Francuske revolucije, situacija u Francuskoj se nije smirivala. Spoljni neprijatelji koji su uporno hteli da vrate Burbone na presto i ukinu republiku,unutrašnja previranja, činili su Francuskom zemljom u kojoj je svega bilo a najviše straha i razvrata. Kao što su u doba Terora, za vreme vladavine Robespjera mnogi ugledni građani koji su bili uhapšni i giljotinirani svoje poslednje dane provodili u zatvoru bukvalno vodeći razvratan život, tako su i nakon prestanka tih strašnih dva meseca u leto 1794. kada je veliki broj uglednih Francuza završio na giljotini, mnogi živeli u strahu da bi se nešto slično moglo ponoviti.
Da nije bilo Napoleonovih pohoda zahvaljujući kojima je napunio državnu kasu, faktički pljačkajući najviše sever Italije, Francuzi bi bili bukvalno gladni i mnogi su strepeli od povratka nemirnih vremena. A na jugu Francuske u dolini Loare, pristalice rojalizma su se pobunile i to ih je koštalo 250.000 života, cela opština Vandeja je bila sravnjena sa zemljom, ubijena i deca i žene. Skupština je zasedala ali efekti su bili faktički nikakvi, sukobi među poslanicima, politički život uzavreo ali su pozorišta bila dupke puna. Francuzi su i dalje voleli provod, igranje po ulicama, balove, posete salonima uglednih dama. Napoleon je tada bio običan službenik Kartografskog zavoda, ražalovani general koji je odbio da ide u Vandeju kao deo pešadijskog puka jer je imao čin gnerala, dobijenog nakon oslobađanja kule Ežijet iznad Tulona i pobede nad Englezima. Njegova porodica je imala status izbeglica sa Korzike,majka, tri sestre i četvorica braće. On je bio drugi po redu ali se ponašao kao glava porodice nakon prerane smrti oca, korzikanskog advokata, deputata u parlamentu.




Nemiri u Parizu su dobili ozbiljan tok i trebalo je ugušiti pobunu rojalista, 5.10.1795.godine. Neko se setio Napoleona da bi on mogao da to izvede, a on nije pristao dok nije dobio dozvolu da dovezu veliki broj topova. Imao je poverenja u Žoašim Mira, budućeg zeta, muža njegove sestre Karoline i on mu je pomogao da organizuje odbranu Pariza rasporedivši topove u sred grada u blizini crkve sv. Roš koja slavi sveca 16.avgusta ( Napoleon rođen 15.) Napoleon je uspeo da uguši pobunu ali je pri tom poginulo preko 2000 građana Pariza. Pol Baras, ugledni političar uzeo ga je pod svoje i uveo u Direktorijum- nova forma utemeljenja vlasti posle Nacionalnog Konventa, bilo ih je u početku pet direktora kasnije 11.Taj oblik vladavine je trajao do 9/10.novembra 1799. kada je Napoleon izvršio državni udar i postao konzul, zatim od decembra 1804.car.
Napoleon se nakon te pobede na rojalistima naglo uzdigao na političkoj sceni Francuske ali je faktički bio diktator koji je kontrolisao celokupnu štampu od nekoliko desetina i stotina dnevnih novina zadržap je 4. koje je sam uređivao i kontrolisao. Celokupna imovina prebeglog plemstva je rasprodata budzašto, faktički poklonjena njegovim bliskim saradnicima, elitu je napravio od vojnih lica- gnerala uglavnom i maršala rata, članove svoje porodice i familije je postavio na prestole minijatrnih država koje je formirao.
Karakteristike perioda posle 5.oktobra 1795. je eneromno bogaćenje novonastale “elite” i otuda izraz “nuevo riche” novi bogataši tj. skorojevići.Napoleon se enormno razbacivao novcem, dekoracija dvorova koje je koristio je bila preskupa, Žozefina je svaki dan oblačila novu haljinu, nije štedeo na nakitu koji joj je poklanjao, kupio joj je dvorac Malmezon, njegov moto je bio “novca i moći nikada dosta”. Život je zavrišio 1821lu skromnoj kući na ostrvu Sv. Jelena u izgnanstvu nakon poraza u bici na Vaterlou juna 1815.kada se već njegovo carstvo raspalo a Francuska je na mirovnom sporazumu vraćena u prvobitne granice. Period njegove vladavine započet tog 5.oktobra bio je zapamćen kao period velikih, po mnogim istoričarima, nepotrebnih borbi i po milionima izgubljenih života na ratištima.